Mjesečni arhivi: prosinac 2017.

Lijepi naš Zagreb grad

Objavljeno autor

Osvanula je prosinačka subota u bijelo odjevena. Oni koji slušaju vremenske prognoze nisu se mnogo brinuli. Za kasnije i za tamo kamo smo se članovi društva s prijateljima uputili bilo je najavljeno sunce. To nas je sve obradovalo jer smo se odlučili posjetiti Zagreb, grad po treći put izabran kao najljepši u Europi u doba došašća (adventa).

U ugodnom razgovoru s Mirom Kuzmijak ispred hotela Kongo u Grosuplju dočekala sam autobus. Čekalo nas je lijepo mjesto i lagodan žamor koji je svjedočio da su u njemu veseli ljudi. Kako i ne bi kad su to bili biciklisti, polaznici škole za zdravi život koji svaki dan vrijedno vježbaju i mi HDL-ovci, uvijek puni energije i dobre volje. Pozdrav i kratke informacije od strane našega organizatora i vođe puta Milana Pavelića uveli su nas u dan koji je lijepo počeo.

Super se i nastavio u obliku ukusnih i mekanih kifli koje nam je podijelila tko drugi, nego Ankica Pavelić. A onda, iz zadnjega dijela autobusa dopre zamaman miris. Sve se više približavao i na kraju došao do mene i miris i onaj tko ga nosi. Moj vrijedni nećak Zoran Bulajić s bocom flašom i čašicama, a miris naravno od domaće šljivovice. Tko da odoli napasti?

Ni ja nisam mogla i priuštila sam si “gorivo” kako bih se što bolje pripremila za nastavak dana. Naši stari su znali da se rakija ne pije bez dobre podloge. Zna to i Nikica Perković i zato nam nudi domaće kobasice i suho meso koje i očima jedeš. Što reći, svi smo se lijepo okrijepili i ubrzo stigli na granicu. Naš prijazni šofer gospodin Marjan Steklačič uredio je kod “graničara” da nismo morali izlaziti iz busa i evo nas u domaji. Kraći odmor, kava i opet za ljubitelje “ptice prasice” zalogaj, dva. Hvala Nikici i momcima koji su me ponovo lijepo počastili i delicijama i čašicom razgovora. Dobre volje, siti i za nove doživljaje spremni krećemo prema Zagrebu. Naša voditeljica, simpatična gospođa Gordana Škeljo, polako preuzima dužnost i objašnjava nam kuda i kako ćemo ići i uvodi nas pomalo i u povijest i druge zanimljivosti vezane za hrvatsku metropolu. Ostavljamo autobus i na vlastiti pogon krećemo u doživljaje. Skoro svaki korak popraćen je odličnim izlaganjem naše Gordane. Odmah mi se učinilo da smo bili sretne ruke pri izboru vodiča. S pravom mjerom povijesti, zanimljivih i slikovitih detalja, na izvanredno privlačan i susretljiv način upoznavala nas je sa svime što je vrijedno znati o objektima kraj kojih smo prolazili i subjektima vezanim za njih.

Željeznička postaja, a preko puta prekrasno klizalište, park prelijepih platana, Umjetnički paviljon – za početak prekrasan dojam. Tako se i nastavilo. Vidjeli smo skoro sve što je bilo vrijedno vidjeti, čuli mnogo toga, posebice detalja kojih nema u turističkim prospektima, a znače šećer na kraju. To moramo zahvaliti Gordani. Izgleda da smo postigli sinergiju između našega zanimanja i njezinog načina izlaganja, bogatoga znanja te motiviranosti koja je, treba priznati, izazvana našom pažnjom. Neću nabrajati što smo sve vidjeli i čuli jer bi predugo trajalo. Reći ću samo da smo osim adventske klasike “pozdravili” i Mariju Jurić Zagorku, Petricu Kerempuha i naravno Bana na njegovom placu. Bili u prekrasnoj katedrali, pa crkvi sv. Marka, prošli kroz tunel i vidjeli adventsku instalaciju u njemu, posjetili kumicu na Dolcu i još puno puno toga. Ja sam našla svojega prijatelja pjesnika Marija Vinkovića iz Vrbanje, koji je došao posjetiti Bana, kupila knjigu i dobila čvaraka i rakije, opskrbila i dušu i tijelo. Sreli smo se i s našim novopečenim Zagrepčaninom Ivom Tijanom i popričali.

I u autobusu kojim smo išli na kasni ručak u Samobor naša neumorna Gordana pokazivala nam je i objašnjavala ono što nismo stigli vidjeti pješke. Kada smo izašli iz Zagreba, svojim pričama oslikala nam je Samobor tako da smo imali osjećaj da ga dobro poznamo. Bravo, Gordana!

U ugodnom ambijentu Samoborske kleti družili smo se uz odličnu hranu i piće do polaska u Ljubljanu.

Na kraju mogu reći da mi je to bio jedan od ljepših izleta. Društvo odlično, vrijeme super, Zagreb kao iz bajke. Posebno moram pohvaliti najmlađu članicu društva i sudionicu izleta.

To je naša Zarja Bulajić, koja je hrabro izdržala cijeli dan, pažljivo slušala, u katedrali uzela gradivo da ga pokaže na vjeronauku i obećala napisati sastav o izletu. Bravo, Zarja!

Hvala organizatorima, hvala svim sudionicima izleta. Vjerujem da je svima bilo lijepo i da ćemo još koji put zajedno poći na neku novu zanimljivu destinaciju.

 

Katica Pavkić Špiranec

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”38″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”120″ thumbnail_height=”90″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”20″ number_of_columns=”0″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”1″ slideshow_link_text=”[Ogled prezentacije]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]

KADA SRCE VRATA OTVORI

Objavljeno autor

Prosinac je mjesec koji našu svakodnevicu blagdanskim bojama oboji. Osim što trgovi i ulice zablistaju, a izlozi mame prolaznike i u domovima i u nama samima zavlada posebno raspoloženje. U sebi i oko sebe svodimo račune, pomalo se vraćamo u mjesece i dane u godini koja se bliži kraju. Što smo sve željeli kada je počela, što smo ostvarili, što je ostalo neispunjeno i možda će u novoj doći na red. Hrvatsko društvo Ljubljana svake godine organizira Dan otvorenih vrata – susret sa svojim članovima i ostalim prijateljima društva, ljubiteljima hrvatske riječi, kulture i tradicije, druženja uz glazbu i domaće delicije, njegovanja prijateljstva jer ono je u životu i pojedinca i društva važno kao i začini u dobrom jelu.

Mi Hrvati u Sloveniji radom i druženjem u svojim društvima kroz različite sadržaje i aktivnosti njegujemo svoje korijene, čuvamo svoj identitet i obogaćujemo svoju drugu domovinu blagom iz bogate riznice hrvatske kulture i tradicije. I ove prosinačke večeri, unatoč kiši koja nikako da prestane, u našim prostorijama na Brilejevoj ulici u Ljubljani okupili smo se i lijepo družili do kasne večeri. Prelijepo božićno drvce i ručni radovi oko njega, djelo članica naše sekcije »Ruža hrvatska«, svakoga tko je došao na poseban su način uveli u ljepotu ove večeri. Ugođaju je doprinijela i sprava u atriju oko koje se širio ugodan miris kuhanoga vina. Žamor oko nekoliko stolova svjedočio je da se društvo oko njih opustilo u ugodnom razgovoru. Među brojnim gostima koji su se odazvali našem pozivu bili su i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Ljubljani gospodin Ivan Mintas te gospodin dr. Božo Dimnik, graditelj slovensko-hrvatskoga prijateljstva. Drago nam je da smo s gospodinom Ivanom Mintasom mogli porazgovarati i o problemima s kojima se društvo u svom radu nosi te o nekim budućim projektima. Pripremili smo i kraći kulturni program kako bismo našim gostim pokazali bar mali dio onoga što radimo u svojim sekcijama.

Ove smo godine u svoje redove dobili i nekoliko novih članova koji su svojim dolaskom obogatili sadržaje u našim sekcijama.

Na početku programa predsjednik društva Filip Božić pozdravio je sve prisutne, ukratko izložio što smo sve uradili u godini koju ispraćamo, zahvalio na dolasku te svima zaželio ugodno druženje i lijepu večer. Slijedilo je nekoliko točaka glazbe i poezije koje su izveli Ratimir Zekić, solist na violončelu i Klemen Golob na gitari u duetu s Ratimirom Zekićem. Stihove Katice Pavkić Špiranec čitale su Marina Kružić Zekić i autorica. Zahvalnice za aktivno sudjelovanje u radu društva i projektu „Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana“ istaknutim donatorima, voditeljima sekcija i članovima podijelio je predsjednik Izvršnog odbora društva Milan Pavelić. Nakon hrane za dušu ponovno je došla na red i ona za tijelo. Iskazale su se – kao i uvijek – članice »Ruže hrvatske« s kolačima i drugim delicijama. Spomenut ću samo slavonsku i slovensku inačicu hladetine: žolce, sulc, pače samo su neka od mnogih imena te delicije. U ugodnom razgovoru, jelu i piću proveli smo ostatak večeri. Umalo zaboravih spomenuti da smo gostima podijelili i novi broj našega lista »Klasje«. Sigurno smo među gostima dobili i ponekog novog člana.

Na kraju hvala svima koji ste nas počastili svojim dolaskom.

Hvala onima koji uvijek sve urade i odrade. A onima koji nisu došli poručujem da nam se pridruže. Neka pogledaju na našoj mrežnoj stranici tko smo i što radimo pa će možda naći nešto i za sebe. Ovo posebno vrijedi za mlade Hrvate. Vi ste naša uzdanica i jamstvo da se naši korijeni u Sloveniji osušiti neće. Tijekom cijele godine naša su vam vrata širom otvorena, a u našim srcima naći ćete puno ljubavi za sve što nas s našom i domovinom vaših predaka veže.

U ime Hrvatskoga društva Ljubljana i u svoje ime svima želim čestit Božić i sretnu novu 2018. godinu.

 

Katica Pavkić Špiranec

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”37″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”120″ thumbnail_height=”90″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”20″ number_of_columns=”0″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”1″ slideshow_link_text=”[Ogled prezentacije]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]