KAD SE ZAPIŠE – OSTANE

 Pogled na rascvjetalu livadu probudi u nama radost, zamiriše nam ljepota i u duši se milina probudi. Svaki cvijet bojom svojom, oblikom i mirisom daje svoj doprinos slici koja nas oduševljava. A kad se na jednom mjestu nađe više cvjetova iste boje, zamirišu jače, a ljepota im zasjaji još punijim sjajem. Jednako je tako i sa zemljama, državama i narodima. Svaka ima svoje cvijeće i drveće, svoj komadić neba i svoju posebnu ljepotu i boju. A narodi dušu imaju. Njome ljube i dišu, raduju se i tuguju, ona ih čini posebnim, onim po čemu su ono što jesu. Duh koji toj duši snagu daje jest jezik. Riječ draga kojom majka tepa čedu, kojom dragi u pjesmi dragu doziva, kojom se zavičaj pozdravlja kad se iz njega ode i nikada posve ne vrati. Kada se gnijezdo na drugoj grani splete, a ptići u njemu ipak zavičajnom riječju cvrkuću.

U Hrvatskom društvu Ljubljana njegujemo taj cvijet. Naš dragi jezik hrvatski zalijevamo ljubavlju i kroz pisanu riječ, knjigom i novinom onima koji dolaze ostavljamo. Živi on i u pjesmama, šalama i razgovorima na našim priredbama i druženjima, a glazba i slika obogaćuju te lijepe trenutke koje svoji sa svojima provodimo.

Jedan od mnogih događaja bila je i naša priredba “Riječju, glazbom i slikom mostove prijateljstva gradimo” održana 7. travnja ove godine u centru “Sonček” u Šiški u Ljubljani. Uživali smo u književnom i glazbenom izričaju, a prelijepe slike i umjetničke fotografije taj su užitak obogatile. Družili smo se Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Slavonci i Podravci, Zagrepčani i oni iz Innsbrucka, Beča… A svima nam je bila zajednička ljubav prema ljepoti i dobroti koja riječju, glazbom, slikom i druženjem mostove prijateljstva gradi.

Zbirka priča i eseja “Koraci po livadi života” naše članice Katice Pavkić Špiranec iz koje su odlomke uz pratnju tamburice čitali njezini prijatelji podsjetila nas je kako je lakše koračati kad prijatelje imaš, kad svoje poštuješ, kad korijene svoje ne zaboravljaš. Prelijepe pjesme u izvođenju “Hrvatskoga pletera”, “Sinova atara” i malih sevdalija iz Ljubljane bile su dodatni dragulj u kruni te večeri. Slike podravskoga majstora boje i ljepote Zdravka Šabarića, fotografije Foto kino kluba “Picok”, čudesni zvuci cimbala ispod ruku mladoga umjetnika Tomislava Zvonara, milina ljepotice Anje Vujčić te nastup haramije Robija i bega Vuleta bili su dragocjeni darovi koje su nam donijeli naši prijatelji iz Đurđevca.

A kao i uvijek naše “Ruže hrvatske” zadivile su darovima za sve koji su nastupili u programu. Domjenak poslije programa pokazao je da u našem društvu znamo pobrinuti za tijelo i dušu. Uz dobru kapljicu, zalogaj i pjesmu jačali smo spone koje nas vežu. Naš novi mladi predsjednik Filip Božić imao je pravo kada je svojim kratkim, ali iz srca govorom primijetio da znamo, da hoćemo i možemo.

A sponzor Katičine knjige Ante Pandža nastavlja svijetlu tradiciju Hrvatskoga društva Ljubljana da se kao jedino društvo među hrvatskim društvima u Sloveniji brine da ono što se napiše knjigom postane i u hrvatske domove uđe. Hvala njemu i svima koji su te večeri sa mnom podijelili radost. Jer danas je teško izdati knjigu. Knjiga kao da gubi bitku s modernim medijima. Na sreću, ima nas još koji znamo da ona ipak ostaje i traje. Traje kao i naš osjećaj pripadnosti hrvatskome jatu ma gdje da smo svoja gnijezda spleli.

Katica Pavkić Špiranec

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”32″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”120″ thumbnail_height=”90″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”20″ number_of_columns=”0″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”1″ slideshow_link_text=”[Ogled prezentacije]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]