Vljudno vabljeni k ogledu TV oddaje »DROBTINICE PRESTOLNICE«

• danes, v torek, 17.maja 2016 ob 20.30 uri,
• jutri, v sredo, 18.maja 2016 ob 22.00 uri,
• v četrtek, 19.maja 2016 ob 11.30 uri
• in v nedeljo, 22.maja 2016 ob 11.30 uri,

vse na TV VAŠ KANAL Novo mesto, katerega lahko sledite in zaznate na

• SiolTV (kanal 665),
• T-2 (kanal 21),
• AmisTV (kanal 303) in
• Telemach (kanal 149),
• prav tako pa prek lokalnih kabelskih operaterjev na območju celotne Slovenije ter
• preko celotnega slovenskega antenskega sistema!

V navedeno TV oddajo bo umeščen (in predvajan!)  tudi prispevek z našega prekrasnega sobotnega druženja v »Sončku«.

Še kako vredno ogleda!

KULTURA NAS POVEZUJE I OBOGAĆUJE

(Ptići iz istoga gnijezda)

Gnijezdo je sigurnost i toplina u kojima krila za let jačaju. Ima ptića koji i snagom opasani u gnijezdu ili blizu njega ostanu, a drugi opet, poneseni zovom daljine, odlete.

I mi ljudi smo poput ptica, a domovina nam je gnijezdo u kojem ojačasmo.

Neki odletjesmo daleko, neki malo bliže, a svi u srcu domovinu ponesosmo, volimo je i čuvamo kao najljepši biser u nisci onoga što nam je drago.

Naša je domovina Hrvatska među onim majkama čiju skoro polovicu poroda druge majke prigrliše i grle. Ali i oni i ona vezani su onom skoro nevidljivom, a čvrstom niti, što se ljubav zove. I ta ljubav traje, jača i od vremena i od daljine i ma gdje bili, njezinu djecu Hrvatima čini.

Draga riječ hrvatska, pretočena u stih, upletena u žice i sakrivena među tipke živi, povezuje, hrabri, snaži, razveseljava.

U Hrvatskom društvu Ljubljana ta riječ živi i punim plućima diše. Govore i pjevaju je naša dječica u sekciji “Pčelice”, pišu i čitaju i recitiraju je članovi naše literarne sekcije “Hrvatska riječ”, zvoni u pjesmi naše klape “Zelena naranča”, prepletena i obogaćena likom i oblikom, bojom i toplinom, blista u prekrasnim radovima naše sekcije ručnih radova “Ruža hrvatska”.

Svi zajedno i svatko na svoj način u našem društvu čuvamo i njegujemo svoje hrvatske korijene, preplićemo ih s korijenima naše druge domovine i rastemo svjesni da smo dio ponosnog stabla hrvatskoga te da i naši najmlađi to osjećaju i znaju.

Sve ono što nas s domovinom veže i što sačuvati želimo ugrađujemo u naše projekte koje zahvaljujući pomoći naših obiju domovina osmišljavamo i ostvarujemo.

Upravo smo završili jedan projekt, lijep i bogat, sastavljen od dvije bogate kulturne priredbe kao što je i naš život prožet pripadanjem i ljubavlju za dvije domovine.

O prvoj smo već pisali. U njoj su si preko dobrote, knjige i glazbe Hrvatska i Slovenija ruku pružile. Splele prste prijateljstvom iz kojeg se dobrota i ljepota rađaju.

Ove kišne subote 14. svibnja 2016. održali smo i drugu priredbu. Ponovno u znaku obiju naših domovina i ljubavi koja i njih i nas povezuje.

Ponovo su nas povezali hrvatska riječ i glazba, hrvatska materijalna kultura, dobra kapljica i slasni zalogaj uz koje je druženje još ljepše.

Naš prijatelj iz Đurđevca, hrvatski časnik u mirovini Robert Rodman predstavio nam je svoj književni prvijenac, zbirku autobiografskih priča “Fini dišeči tokorman”. (Za one kojima riječ nije poznata: tokorman je kukuruz.) Rodmanovo djelo krase iskrenost, jezik bogat i slikovit, autohtoni podravski govor, ljubav koja iz svakoga retka izvire.

A naš Robi održao nam je i predavanje o Domovinskom ratu.

Sažeto, dojmljivo, onako kako zna i može predavati osoba koja je sve to iskusila, doživjela i, usprkos užasima rata, uspjela sačuvati nježnu dušu dječaka koji nije dopustio da ga mržnja i zlo otruju. Vjerujem da bi se svi koji su predavanje čuli složili sa mnom da je to bio dojmljiv i nezaboravan sat naše junačke povijesti.

I kao da smo odahnuli kad nas je pjesnik i skladatelj, odličan interpretator literarnih tekstova Željko Kožar Mrvica poveo u Robijeve priče. Odahnuli jer su nam priče potvrdile da nema zla koje u čovjeku ljepotu i dobrotu, želju za životom i njegovim izazovima ubiti može.

Pjesma i glazba cimbala cijeloj ovoj priči bile su novi biser u nisci.

Uživali smo u virtuoznoj svirci mladoga podravskoga cimbalista Tomislava Zvonara i u pjesmi vokalne grupe “Katarine”, kojoj smo se nazočni u dvorani pridružili jer nas je poput radosne plime zapljusnula, ponijela.

Moglo bi se još puno lijepoga napisati o našim gostima, članovima kulturne udruge Sveti Juraj iz Đurđevca.

No, red je nešto reći i o nama, domaćinima.

Sve niti priredbe suvereno je držao naš Milan Pavelić. Odličan moderator po scenariju voditeljice naše literarne sekcije Katice Pavkić Špiranec koja je svojom pjesmom “Majci Hrvatskoj” na početku povezala ljubavlju goste i domaćine, Hrvate iz domovine i nas u dijaspori.

Naša klapa “Zelena naranča” svojim pjesmama, sjajnom izvedbom, izgledom i nastupom oduševila je sve prisutne. A kako i ne bi kad ta “slovenska dekleta” tako lijepo pjevaju dalmatinske pjesme kao da su rođene na jadranskom žalu.

Vrijedne ruže hrvatske, vođene stvaralačkom snagom i nepresušnom energijom Ankice Pavelić, svakom našem događaju daju poseban pečat. Uvijek pripreme poklone za goste koji su brižno zasnovani, napravljeni i aranžirani. Svaki je originalan, govori i o mjestu i o vremenu u kojem je nastao i jednostavno “miriše” osobom kojoj je namijenjen, posebnu mu čar daje protkanost tradicijom.

Hvale i spomena vrijedni su i Ankičini kolači bez kojih se jednostavno ništa ne događa.

Ovom priredbom zaključili smo jedan veliki projekt. Projekt u kojem smo povezali Hrvatsku i Sloveniju. Utkali još jednu sjajnu nit u mrežu prijateljstva koje naše dvije domovine povezuje i nama život u njima lijepim i bogatim čini.

Dvorana u “Sončeku” ponovno je ugostila ljude koji dobro misle, dobro rade i znaju što žele.

Razveseljava i činjenica da se povećao broj naših članova koji su došli na priredbu. I to nam govori da smo na dobrom putu.

A ljudi ne bi bili ljudi kad ne bi željeli uvijek bolje i više.

Ja bih željela da imamo makar još jednu obitelj Pavelić. Kod naših Pavelića svi dišu za društvo. Milan i Ankica, Anita i Mihael, unučad Anja, Marcel, Gašper i Tristan – svi oni, svatko na svoj način, uspješno zalijevaju hrvatsko stablo. Želim da nas bude više s takvim “kanticama” pa će naše hrvatsko cvijeće još bolje cvasti i mirisati.

I na kraju, ali nikako najmanje važno, hvala našem predsjedniku Petru Antunoviću.

On, poput iskusnog oca, pušta da “djeca rade”, a u trenutku kada im ponestane ili daha ili iskustva, uvijek u pravom trenutku i na pravom mjestu “uskoči” i uradi ono što treba.

Naravno i naš Nikica Perković, na kojega se uvijek možemo osloniti, pa Milan Kajić i gospodin Roman Končar i mnogi drugi, svatko na svoj način, doprinijeli su da ovaj projekt i ovaj događaj izvedemo onako kako smo planirali i da uspijemo ostvariti postavljene ciljeve.

Od srca hvala svima.

I da ne zaboravim. Pred nama je novi veliki izazov. Organizacija priredbe “Lijepo je imati dvije domovine” u Mostecu. Bit će to opet prilika da se svi zajedno proveselimo, uživamo u kulturnom programu i druženju, još čvršće povežemo.

Zato pozivam sve da svatko po svojim mogućnostima pomogne da nam i taj projekt uspije.

Vjerujem da u slozi možemo mnogo i više.

Sjetimo se one narodne:

”SLOŽNA BRAĆA KUĆU GRADE, A NESLOŽNA JE RAZGRAĐUJU”.

Katica Pavkić Špiranec

Dragi prijatelji!

Hrvatsko društvo Ljubljana priređuje u

subotu 14. svibnja 2016. u 18.00 sati u centru “Sonček”,

Trg Komandanta Staneta 5 u Šiški, promociju knjige Roberta Rodmana, hrvatskog časnika u mirovini i pisca, “Fini dišeči tokorman”.

U kulturnom programu sudjeluju gosti:

Robert Rodman, pjesnik Željko Kožarić Mrvica, vokalni sastav “Đurđevčice” i jedan od najboljih mladih cimbalista Tomislav Zvonar.

Domaćini: ženska klapa “Zelena naranča”, literarna sekcija “Hrvatska riječ” i sekcija ručnih radova “Ruža hrvatska”

Pozivamo vas da zajedno uživamo u umjetničkoj riječi, odličnoj glazbi, podravskim delicijama i vrhunskoj kapljici đurđevačkog vinogorja.

Radujemo se susretu s vama.

Petar Antunović

predsjednik HDL

KULTURA NAS POVEZUJE I OBOGAĆUJE

Što je cvijetu sunčeva svjetlost i toplina, vlaga i rosa, plodno tlo i vrijedne ruke koje ga njeguju, to je ljudskoj duši kultura.

Kultura je ona ljepota koja do svačijeg srca put nađe. Bilo da je riječ o lijepoj slici, ugodnoj glazbi, pjesmi i plesu koji zrači i oduševljava ili o predmetima što svjedoče kreativnost i govoreći o prošlosti u budućnost vode, sve to nosi poruku. Poruku ljepote i dobrote, prijateljstva i ljubavi, mira i razumijevanja.

Živimo u vremenu u kojem su mnogi prikraćeni za sva ta blaga i zato se moramo još više truditi da kulturu koja nas oplemenjuje i obogaćuje njegujemo, razvijamo i čuvamo.

Naše društvo svjesno je koliko kultura znači za očuvanje nacionalnog bića, jezika i svekolikog drugog izražaja i sada kada živimo i stvaramo u drugoj domovini.

Svojim radom u različitim sekcijama njegovi članovi njeguju kulture obiju naših domovina, grade mostove i povezuju dva prijateljska naroda.

Osmoga travnja u centru Saveza društava za cerebralnu paralizu Slovenije “Sonček” ponovno smo ugradili još jedan svijetli kamenčić u mozaik naših nastojanja da opstanemo i ostanemo Hrvati koji svojim radom i trudom čuvaju i razvijaju baštinu i jedne i druge domovine.

Bogatim kulturnim programom predstavile su se naše sekcije. ”Pčelice”, najvrjednije i na svakoj priredbi aktivne, “Ruža hrvatska”, čiji se miris širi nadaleko, literarna sekcija, čiji članovi njeguju i predstavljaju svoju i poeziju hrvatskih pjesnika.

Prvi put nastupila je naša nova sekcija, ženska klapa “Zelena naranča” i priredbi udahnula još više ljepote i bogatstva.

Spomenimo i naše drage goste “Hrvatski pleter” iz Novog Mesta te pjevačku skupinu “Fijolice” i folklornu sekciju Međimurskog folklornog društva iz Ljubljane.

Događaju su poseban ton dale “Jeklene magnolije”, članice Društva vozačica teretnih automobila i autobusa Slovenije koje su prikupile knjige i poklonile ih štićenicima centra ”Sonček”.

A u centru je te večeri bilo posebno lijepo i ugodno.

Bilo bi još ljepše kad bi više članova našeg društva posjećivalo ovakve događaje. Time bi pokazali da im je stalo do hrvatske riječi i kulture, do prijateljstva i druženja. Pokazali bi da cijene rad i trud četiriju generacija Hrvata koje nastoje očuvati naše korijene.

Boli me svako prazno mjesto u dvorani. Bojim se da će naše “Pčelice” i drugi članovi izgubiti elan koji ih sada pokreće jer onih zbog kojih se trudimo na našim susretima sve je manje.

Nadam se da će se to promijeniti na bolje i zato vas sve pozivam da dođete, da se zajedno poveselimo, porazgovaramo, osjetimo dašak ljepote naše Hrvatske utkan u pjesmu i besjedu.

Za ono što se poštuje i voli vremena se uvijek nađe.

Katica Pavkić Špiranec