DRUŽILI SMO SE UZ PJESMU I HRVATSKU BESJEDU

Ispratili smo još jedan Božić i dočekali novu godinu. Proslavljali s obiteljima i prijateljima, a oni koji još rade s kolegama na radnim mjestima. U srdačnom ozračju, uz dobar zalogaj i kapljicu, ugodne razgovore i pjesmu pretresali smo događaje iz godine na odlasku i usput snovali i planirali ponešto za onu što dolazi.

Hrvatsko društvo Ljubljana ponovno je dočekalo svoje članove i prijatelje na još jednom tradicionalnom Danu otvorenih vrata. Prelijepo božićno drvce, izloženi ručni radovi članica sekcije “Ruža hrvatska” i bogato obložen stol uveli su nas u lijepo, praznično raspoloženje. Prilika je to da se vidimo i popričamo i s članovima koji iz različitih razloga ne dolaze često, ali ovaj dan ne propuštaju. I nada da će doći i poneki novi, netko kome će se svidjeti i prostor i ljudi pa će poželjeti postati član društva i svojim radom obogatiti njegove aktivnosti.

Veseli žamor na ulazu u prostorije društva na Brilejevoj 14 u Ljubljani, razdragana lica i osmijesi onih koji su sjedili u najvećoj sobi, govorili su da će to biti još jedno lijepo i uspješno druženje.

Poslije zagrijavanja počeo je kraći program. Predsjednik društva Filip Božić pozdravio je prisutne, zahvalio na dolasku i osvrnuo se na aktivnosti, događaje i projekte koje smo realizirali u godini koja odlazi. A bilo ih je dosta. Od kulturnih priredbi koje smo organizirali i izveli zajedno s gostima iz Hrvatske i drugim hrvatskim društvima u Sloveniji, izleta i nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji, sudjelovanja na važnim sastancima, konferencijama i Kongresu iseljene Hrvatske do organizacije i izvedbe našega najvećega projekta “Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana”. O svemu je više napisano i slikama popraćeno u našem časopisu “Klasje”, koje su gosti ovoga lijepoga susreta dobili.

Milan Pavelić, predsjednik Izvršnoga odbora, također se obratio gostima, a zatim podijelio zahvalnice društva članovima koji su se svojim radom posebno istakli. Katica Pavkić Špiranec, dopredsjednica IO, informirala je prisutne o 3. Kongresu iseljene Hrvatske održanom u srpnju u Osijeku i svojem izlaganju na Kongresu u kojem je predstavila položaj nas Hrvata u Sloveniji. Spomenula je i svoje aktivno sudjelovanje na 24. Forumu Hrvatske matice iseljenika, na kojem je govorila o nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da sačuvamo hrvatski jezik kao temelj našega nacionalnog identiteta.

Posebnu boju i čar ovoj večeri dala je klapa “Lumin” iz Trogira. Prelijepe dalmatinske, a i pjesme iz drugih krajeva Lijepe naše još čvršće su nas povezale i s domovinom i jedne s drugima. Na svakom licu zrcalila se radost, u ponekom oku zacaklila je i suza jer pjesma lako i brzo do srca put nalazi, budi uspomene na zavičaj.

Razveseljava činjenica da je na Danu otvorenih vrata bilo i nekoliko članova društva koji su bili aktivni od samih početaka njegova djelovanja, a kasnije su iz različitih uzroka tu aktivnost sveli na manju mjeru. Nekoliko novih, budućih članova upotpunilo ljepotu je i bogatstvo te večeri. Gospoda Rado Raguž i Vinko Raguž izrazili su želju da se uključe u rad društva i to nas je posebno obradovalo. Bili su tu i naši slovenski prijatelji kao što je Roman Končar, filmski i televizijski djelatnik, te biciklisti karavane Put prijateljstva, koji su česti i dragi gosti naših druženja.

I ovoga puta se potvrdilo da Dan otvorenih vrata ima smisao i daje rezultate. Još jednom se osvrnemo na ono što smo radili i uradili, prodiskutiramo o tome i s članovima koji neposredno ne sudjeluju u projektima, ali mogu dati korisne primjedbe i savjete.

Opustimo se i proveselimo i to je nagrada za rad i trud cijele godine. Vidimo i mi i naši gosti da se može kada se hoće čuvati i njegovati naš lijepi hrvatski jezik, naša kultura i tradicija.

Bar na trenutak postanemo svi zajedno jedno veliko hrvatsko srce koje živi i kuca pod slovenskim suncem. Jačaju stara, sklapaju se nova prijateljstva, izmjenjuju se iskustva i rađaju nove ideje.

Uz ugodan razgovor, pjesmu i šalu i ovaj lijepi susret za sve je prebrzo završio. Nadajmo se da će takvih lijepih druženja biti više, da nećemo čekati do “sljedećih otvorenih vrata”, nego ćemo naći i drugih prilika da se družimo, zajedno radimo i svoje korijene čuvamo. Bez korijena se drvo osuši, a mi želimo da naše hrvatsko drvo poput plemenite masline raste i traje. Spremni smo se potruditi da tako i bude.

Katica Pavkić Špiranec

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”41″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_slideshow” gallery_width=”600″ gallery_height=”400″ cycle_effect=”fade” cycle_interval=”10″ show_thumbnail_link=”1″ thumbnail_link_text=”[Show thumbnails]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]

Osvanula je prosinačka subota u bijelo odjevena. Oni koji slušaju vremenske prognoze nisu se mnogo brinuli. Za kasnije i za tamo kamo smo se članovi društva s prijateljima uputili bilo je najavljeno sunce. To nas je sve obradovalo jer smo se odlučili posjetiti Zagreb, grad po treći put izabran kao najljepši u Europi u doba došašća (adventa).

U ugodnom razgovoru s Mirom Kuzmijak ispred hotela Kongo u Grosuplju dočekala sam autobus. Čekalo nas je lijepo mjesto i lagodan žamor koji je svjedočio da su u njemu veseli ljudi. Kako i ne bi kad su to bili biciklisti, polaznici škole za zdravi život koji svaki dan vrijedno vježbaju i mi HDL-ovci, uvijek puni energije i dobre volje. Pozdrav i kratke informacije od strane našega organizatora i vođe puta Milana Pavelića uveli su nas u dan koji je lijepo počeo.

Super se i nastavio u obliku ukusnih i mekanih kifli koje nam je podijelila tko drugi, nego Ankica Pavelić. A onda, iz zadnjega dijela autobusa dopre zamaman miris. Sve se više približavao i na kraju došao do mene i miris i onaj tko ga nosi. Moj vrijedni nećak Zoran Bulajić s bocom flašom i čašicama, a miris naravno od domaće šljivovice. Tko da odoli napasti?

Ni ja nisam mogla i priuštila sam si “gorivo” kako bih se što bolje pripremila za nastavak dana. Naši stari su znali da se rakija ne pije bez dobre podloge. Zna to i Nikica Perković i zato nam nudi domaće kobasice i suho meso koje i očima jedeš. Što reći, svi smo se lijepo okrijepili i ubrzo stigli na granicu. Naš prijazni šofer gospodin Marjan Steklačič uredio je kod “graničara” da nismo morali izlaziti iz busa i evo nas u domaji. Kraći odmor, kava i opet za ljubitelje “ptice prasice” zalogaj, dva. Hvala Nikici i momcima koji su me ponovo lijepo počastili i delicijama i čašicom razgovora. Dobre volje, siti i za nove doživljaje spremni krećemo prema Zagrebu. Naša voditeljica, simpatična gospođa Gordana Škeljo, polako preuzima dužnost i objašnjava nam kuda i kako ćemo ići i uvodi nas pomalo i u povijest i druge zanimljivosti vezane za hrvatsku metropolu. Ostavljamo autobus i na vlastiti pogon krećemo u doživljaje. Skoro svaki korak popraćen je odličnim izlaganjem naše Gordane. Odmah mi se učinilo da smo bili sretne ruke pri izboru vodiča. S pravom mjerom povijesti, zanimljivih i slikovitih detalja, na izvanredno privlačan i susretljiv način upoznavala nas je sa svime što je vrijedno znati o objektima kraj kojih smo prolazili i subjektima vezanim za njih.

Željeznička postaja, a preko puta prekrasno klizalište, park prelijepih platana, Umjetnički paviljon – za početak prekrasan dojam. Tako se i nastavilo. Vidjeli smo skoro sve što je bilo vrijedno vidjeti, čuli mnogo toga, posebice detalja kojih nema u turističkim prospektima, a znače šećer na kraju. To moramo zahvaliti Gordani. Izgleda da smo postigli sinergiju između našega zanimanja i njezinog načina izlaganja, bogatoga znanja te motiviranosti koja je, treba priznati, izazvana našom pažnjom. Neću nabrajati što smo sve vidjeli i čuli jer bi predugo trajalo. Reći ću samo da smo osim adventske klasike “pozdravili” i Mariju Jurić Zagorku, Petricu Kerempuha i naravno Bana na njegovom placu. Bili u prekrasnoj katedrali, pa crkvi sv. Marka, prošli kroz tunel i vidjeli adventsku instalaciju u njemu, posjetili kumicu na Dolcu i još puno puno toga. Ja sam našla svojega prijatelja pjesnika Marija Vinkovića iz Vrbanje, koji je došao posjetiti Bana, kupila knjigu i dobila čvaraka i rakije, opskrbila i dušu i tijelo. Sreli smo se i s našim novopečenim Zagrepčaninom Ivom Tijanom i popričali.

I u autobusu kojim smo išli na kasni ručak u Samobor naša neumorna Gordana pokazivala nam je i objašnjavala ono što nismo stigli vidjeti pješke. Kada smo izašli iz Zagreba, svojim pričama oslikala nam je Samobor tako da smo imali osjećaj da ga dobro poznamo. Bravo, Gordana!

U ugodnom ambijentu Samoborske kleti družili smo se uz odličnu hranu i piće do polaska u Ljubljanu.

Na kraju mogu reći da mi je to bio jedan od ljepših izleta. Društvo odlično, vrijeme super, Zagreb kao iz bajke. Posebno moram pohvaliti najmlađu članicu društva i sudionicu izleta.

To je naša Zarja Bulajić, koja je hrabro izdržala cijeli dan, pažljivo slušala, u katedrali uzela gradivo da ga pokaže na vjeronauku i obećala napisati sastav o izletu. Bravo, Zarja!

Hvala organizatorima, hvala svim sudionicima izleta. Vjerujem da je svima bilo lijepo i da ćemo još koji put zajedno poći na neku novu zanimljivu destinaciju.

Katica Pavkić Špiranec

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”38″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”120″ thumbnail_height=”90″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”20″ number_of_columns=”0″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”1″ slideshow_link_text=”[Ogled prezentacije]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]